Polovinom 19. stoljeća, Arif ef. Kurd, rodom iz Dijaribekra (Anadolija), dolazi u Fojnicu i postaje prvo muderis fojničke medrese. Tu se susreo i upoznao sa svojim zemljakom Hadži Mejli babom, koji je u to vrijeme bio šejh tekije u Vukeljićima. Arif ef. postaje njegov derviš i vekil u fojničkoj tekiji. Poslije preseljenja hadži Mejli babe na Ahiret 1854. godine, Arif ef. po izunu svoga šejha nastavlja da djeluje i kao šejh tekije u Fojnici.
Šejh arif Sidki baba je odigrao vodeću ulogu u očuvanju nakšibendijskog tarikata i kontinuitet silsile istog, nakon što je šejh Mejli baba napustio ovaj svijet. Dovoljan podatak o tome je, da je šejh Arif Sidki baba predao ovlaštenja za šejha (hilafetname) ne samo šejh Hasan babi, sinu hadži Mejli babe nego i Nešati Ali efendiji Husbašić, koji će postati šejh tekije u Fojnici i Osmanu Nuri Begetiju koji je osnovao tekiju u Seonici kod Konjica. Važno je napomenuti da je sam šejh Arif Sidki baba neko vrijeme nadgledao rad tekije u Vukeljićima jer stariji brat šejh Hasan babe zvani derviš Husein nije imao ovlaštenje da bude šejh, nego se čekalo da Hasan baba stekne punoljtstvo i da preuzme vođstvo tekije. To se desilo krajem XIX stoljeća.
Prenosi se da je hadži Mejli baba ostavio na amanet Sidki babi da bdije i da iškoluje njegovog sina Hasana i da ga voli više nego vlastitog sina, a izgleda da je i šejh Hasan baba, bio veoma poslušan Sidki babi u svemu. Dokaz tome je činjenica da se Hasan baba vratio u Vukeljiće i nastavio tamo da živi i radi, čim je Sidki baba izričito zahtijevao da dođe nazad iz Sarajeva, gdje je šejh Hasan baba neko vrijeme živio i oženio se sa Melek hanumom. Druga činjenica koja dokazuje pokornu poslušnost svom šejhu stoji u pismu koje je pisao Arif Sidki baba iz Istanbula Hasan babi. Sidki baba je napisao to pismo kada se vratio u Istanbul i u njemu nalaže Hasan babi da nikako ne dolazi u Tursku, jer je šejh Hasan baba tražio izun da proda svo imanje koje ima u Bosni i da ide u potragu za rodnim mjestom njegovog oca, šejh hadži Mejli babe.
Šejh Arif ef. je kasnije dao izunnamu i šejh Hasan babi, hadži Mejli babinom sinu koji je nastavio da djeluje u Vukeljićima kao šejh tamošnje tekije. Ostavivši iza sebe dosljedne nasljednike, šejh Arif Sidki odlazi u Sarajevo 1868. godine i preuzima dužnost šejha Skenderpašine tekije. Deset godina kasnije postaje šejh i muderis Gazi Husrevbegova hanikaha. Poslije dvogodišnjeg rada u Hanikahu, šejh Arif odlazi u Istanbul gdje je radio kao muderis i bio šejh do 1890. godine do kada je i živio.
U vrijeme svog 20-godišnjeg boravka u Fojnici, šejh Arif ef. Kurd je osnovao porodicu. Oženio se djevojkom iz porodice Salihagić i kada je odlazio u Tursku sa sobom je poveo samo najstarijeg sina Arifa. Druga djeca su ostala u Fojnici čiji potomci i danas žive u ovom bosanskom gradiću, pod prezimenom Muderizović.
U vremenu od 1854. do 1868. godine šejh Arif ef. Kurdi je djelujući u fojničkoj tekiji, radio mnogo na propagiranju nakšibendijskog tarikata. U to vrijeme je bio veoma poznat po svom znanju i nesebičnom zalaganju te su ga zbog toga pozvali u Sarajevo da nastavi sa svojim radom u Skenderpašinu tekiju, koja je tada važila za nakšibendijski centar Bosne i Hercegovine. Istovremeno je radio i kao muderis Misrine medrese na Atmejdanu.
Pokopan je u haremu tekije Muradije u Istanbulu gdje je i sam Pir-i Sani šejh Husein baba Bosnevi (k.s.) našao svog vodiča i odakle nastaje silsila svih danas autohtonih nakšibendijskih ogranaka u Bosni i Hercegovini. Ovo je dokaz velike ljubavi Sidki babine prema tim velikanima i isto tako važnog mjesta koje je on zauzimao kod njih, kada mu je dato da bude pokopan u mjestu – vrelu nakšibendija u Turskoj i u Bosni i Hercegovini, veoma aktivno u to doba.
Šejh Arif Sidki baba je važio kao vrlo obrazovan i sposoban muderis, zbog čega je bio veoma cijenjen. Bio je i vrstan poznavalac perzijskog jezika. Nosio je stalno zelenu čalmu pa su ga zvali Zelenjkom. O njegovom životu se prenose i neke anegdote od kojih ćemo mi vama prenijeti samo jednu koja se zbila na Oglavku, kada je Arif Sidki tražio šejh Sirri babu. Našao ga je u šumi i pošto je bilo vrijeme namaza Arif Sidki je htio da klanja. Odredivši kiblu prema mahovini, jer je bilo oblačno vrijeme, taman je htio da zanijeti, kada mu je šejh Sirrija rekao da je kibla u drugom pravcu. Arif Sidki ga je pogledao sa nevjericom, i upitao ga kako znaš. Šejh Sirrija ga je pozvao i rekao mu da pogleda u pravcu njegove ruke. Kada ga je upitao šta vidi, Arif Sidki je odgovorio da ne vidi ništa. Šejh Sirri baba mu je rekao da bolje pogleda još jednom i Arif je ugledao Kjabu. Tada je Sidki baba tražio od Sirri babe da ga primi, ali je bio poslan u Vukeljiće kod šejh Mejli babe koji ga je primio i držao 40 dana zatvorenog u čille. Hranio ga je ječmenim hljebom. Nakon tog halveta, Arif Sidki je postao kemal i dobio šejhluk.
O životu i radu ovog šejhu nema mnogo zapisanog štiva. Ono što se zna je gore navedeno, i ovom prilikom želimo istaći da je i šejh Arif Sidki pisao ilahije – pobožne pjesme. Njegove ilahije odišu ljubavlju prema Ehli Bejtu i dan danas se uče ne samo po bosanskohercegovačkim tekijama gdje je ostavio svoj neizbrisiv trag, nego i po turskim tekijama, gdje ljudi često i ne znaju da su to ilahije Arif Sidki babe, šejha koji je bio dugo vremena aktivan u Bosni i bio veoma važna karika u lancu prenošenja silsile. Ilahija Nuri Džemali, koja se često izvodi u zikiru, dovodi nas u situaciju da se pitamo: “Da nije ilahija “Očna zjenico, habibi kibrijatov, ja Husein,” možda njegova. Možemo pretpostaviti da jeste jer u mahlas bejtu on govori “…ti Arifu šefat čini ljubavi ti dedine..
I
Stigoh u neki grad i zavikah “On!On!”
Odgovoriše mi: “On!On!” i ja stigoh u tuđinu.
Zaljubljeni se skupiše pa se opiše pijanstvom vječnosti,
Uhvatih se u krug, koji je opojen sa “On, On”.
U sredinu sam ušao i obred započeo.
I tu sam do spoznaje Božijeg jedinstva došao.
Unišao sam u rajski perivoj,
Čije su ruže blaženstvo i čiji miris opaja.
Okolo je bosijok, a prema meni Ljubljeni
Sidkija! Bez duše sam prispio u Božiju blizinu.
II
Sjaj Njegove ljepote, sastanak s Bogom,
Jasno će se pokazati ako srce bude prazno (od pomisli na drugo).
Ako tražiš Boga i želiš da ti budu vođe,
Hasan, Husejn, Muhammed i Ali,
Onda služi šejhu, a srce kristaliziraj,
Pa će ti se ukazati Njegova ljepota poput puna mjeseca.
Ako želiš Miloga i Njegovu blizinu,
Udari po vojsci strasti mačem Njegove veličine.
Ne slijedi strasti, ne zastaj na putu,
Svoga prijatelja ne vrijeđaj,
I kani se nagađanja (o Bogu),
Sidkija! Ti u svom srcu zažeži vatru ljubavi,
Pa dan – noć spominji Boga.